Alopecia areata karakterizira se naglom pojavom jednog ili više kružnih, jasno ograničenih područja bez dlake. Krugovi su različitog promjera, lokalizirani najčešće na vlasištu (kapiliciju), a rjeđe na nekom drugom predjelu tijela (obrve, brada, brkovi, ruke ili noge). Na rubovima oboljelog mjesta kosa se lako izvlači.

Za razliku od suvremenih medicinskih preparata koji se koriste za izlječenje, s brojnim neželjenim djelovanjima, kontraindikacijama i interakcijama s drugim lijekovima, MARBO AKTIVATOR je potpuno siguran (čak i za djecu), netoksičan, ne reagira s drugim lijekovima i ne masti kosu. Upotrebom Marbo Aktivatora, ponovni rast kose može započeti na jednom ili istovremeno na više ogoljelih mjesta. Dlaka je u početku tanka i slabo pigmentirana, a kasnije poprima uobičajenu debljinu i boju.

Klinička slika

Broj oboljelih područja je različit, od jednog do više njih. Ukoliko se periferno šire, mogu zahvatiti veću površinu vlasišta. Ako postoji više alopetičnih krugova koji se šire, može doći do njihovih međusobnih sastavljanja i formiranja većih alopetičnih krugova nepravilnog oblika, ili rjeđe, do totalne alopecie. Alopetično područje koje zahvaća okcipitalnu (potiljačnu) regiju vlasišta naziva se ofijazom (OPHYASIS). Ofijaza se smatra klinički lošim prognostičkim znakom, jer često pokazuje tendenciju ka razvoju u totalnu alopeciu kod klasičnih oblika terapije, dok terapija Marbo preparatima rješava problem u 95% slučajeva.




Iako se alopecia areata najčešće viđa na vlasištu, može se razviti na bilo kojoj regiji kože: obrvama, trepavicama, bradi, brkovima, tijelu, rukama ili nogama, a rjeđe istovremeno na svim područjima, što uzrokuje razvoj univerzalne alopecie (alopecia universalis).

Alopecia areata je često, obično benigno, kronično oboljenje kose čiji uzroci još uvijek nisu potpuno ispitani. Alopecia areata može se pojaviti bez prethodnog upozorenja, kod oba spola, u bilo kojoj starosnoj dobi, no najčešće između 20.-40. godine života. Karakterističan simptom je pojava jasno ogoljenih mjesta, pečata, bez kose. Kod 60% oboljelih, oboljenje započinje na vlasištu, pojavom polja promjera oko 0.5mm-1cm na kome dlake potpuno nedostaju. Koža glave je nepromijenjene boje, a na rubovima oboljelog mjesta kosa se lako izvlači. Nakon pojave prvog oboljelog kruga, često slijede ostali te se spajajući formiraju u veće površine bez kose.

Emocionalni stresni događaji često prethode pojavi novih, ili pogoršavaju već postojeće promjene kod oboljelih od alopecie areate. Izuzetak predstavljaju slučajevi u kojima emocionalni stres nastaje kao posljedica nastalih pečata. Različita su mišljenja o uzrocima pojave ovog oboljenja. Većina stručnjaka smatra da je alopecia areata autoimuno oboljenje, kod kojeg genetski faktori značajno utječu na tok i prognozu oboljenja. Da je alopecia areata autoimuno oboljenje ukazuje i njena značajno česta udruženost sa drugim autoimunim bolestima.

IZLJEČENJE

Poznato je da u klasičnoj medicini ne postoji lijek koji bi doveo do trajnog izliječena, s obzirom da su kod oboljelih prisutni različiti činioci, koji utječu na tok i prognozu bolesti, stoga je Marbo aktivator, u kombinaciji s Marbo šamponom 03, jedinstven u svijetu preparat koji u vrlo visokom postotku vraća izgubljenu kosu, i to veoma jednostavnom upotrebom.

ETIOLOGIJA

Uzroci alopecie areate su nepoznati. Iako su mnogi slučajevi nastali poslije jakog emocionalnog stresa, do sada nije egzaktno dokazana patogeneza stresom uvjetovane alopecie areate. Do prije desetak godina svi slučajevi alopecie areate ispitivani su u vezi s fokusom (dentalni fokusi, kronični tonzilitis i sinusitis). U najnovije vrijeme, fokusima gotovo da se i ne pridaje značaj. Alopecia areata može se registrirati u više članova jedne obitelji. O ulozi genetske predispozicije postoje različiti stavovi: neki autori našli su pozitivnu porodičnu anamnezu u čak 27% svih pacijenata s alopeciom areatom, a neki obiteljsku disponiranost negiraju.

Kada je u pitanju suvremeni koncept etio-patogeneze alopecie areate, smatra se da je bitan autoimuni mehanizam na komponente folikula dlake. U prilog razmatranja alopecie areate kao autoimunog događaja govori više činjenica. Histo-patološkim nalazima potvrđuje se postojanje limfocitiranog infiltrata oko bulbusa dlake na područjima zahvaćenima alopeciom. Metodom direktne imunofluorescentne tehnike (DIF), nalaze se u većini slučajeva depoziti C3-komponente u folikulima dlaka. Alopecia areata može, izuzetno, biti udružena s poremećajem funkcije timusa, autoimunim tireoiditisom Hashimoto ili vitiligom. Nalaz anti –HF-antitijela protiv folikula dlake kod osoba s alopeciom areatom u visokom titru u serumu, i nalaz sniženih vrijednosti CD 44 glikoproteina stanične membrane znojnih žlijezda na alopetičnim arealima, za koje se pretpostavlja da sudjeluju u regulaciji imunološkog odgovora na celularnom nivou, činjenice su, koje idu u prilog autoimunoj teoriji.

Najnovijim istraživanjima metodom monoklonskih antitijela dokazano je postojanje smanjene ekspresivnosti citokeratina 16 ( CK-16 ) u  folikulima dlaka na alopetičnim arealima kod alopecie areate. Kako je citokeratin, koji se u normalnim folikulima nalazi u unutrašnjem omotaču korjena dlake i dermalnoj papili, marker epitelijalne diferencijacije, otvoreno je i pitanje značaja poremećaja epitelijalne proliferacije tokom ciklusa rasta dlaka za etio-patogenezu alopecie areate.