Alopecia areata

Alopecia areata se karakterizira naglom pojavom jednog ili više kružnih, jasno ograničenih areala bez dlake, različitog promjera,lokaliziranog najčešće na vlasištu ( kapiliciju ), a rjeđe na nekom drugom predjelu tijela (obrve, brada, brkovi, ruke ili noge ). Na rubovima oboljelog mjesta kosa se lako izvlači.

Etiologija

Etiologija alopecie areate je nepoznata. Iako su mnogi slučajevi nastali poslije jakog emocionalnog stresa, do sada nije egzaktno dokazana patogeneza stresom uslovljenih alopecia areata. Do prije desetak godina svi slučajevi a.a. ispitivani su u vezi sa fokusom ( dentalni fokusi, kronični tonzilitis i sinuzitis ). U najnovije vrijeme, fokusima gotovo da se i ne pridaje značaj. Alopecia areata može se registrirati u više članova jedne porodice ( naravno, ne istovremeno). O ulozi genetske dispozicije u pojavi a.a. postoje različiti stavovi : neki autori našli su pozitivnu porodičnu anamnezu u čak 27 % svih pacijenata sa alopecijom areatom, a neki familijarnu disponiranost negiraju.

Kada je u pitanju suvremeni koncept etio-patogeneze alopecie areate, smatra se da je bitan autoimuni mehanizam na komponente folikula dlake. U prilog razmatranja alopecie areate kao autoimunog događaja govori više činjenica. Histo-patološkim nalazom potvrđuje se postojanje limfocitiranog infiltrata oko bulbusa dlake na alopetičnim arealima. Metodom direktne imunofluorescentne tehnike ( DIF ) nalaze se u većini slučajeva depoziti C3-komponente u folikulima dlaka. Alopecia areata može , izuzetno, biti udružena sa poremećajem funkcije timusa, autoimunim tireoiditisom Hashimoto ili vitiligom. Nalaz anti –HF-antitijela protiv folikula dlake kod osoba sa alopeciom areatom u visokom titru u serumu, i nalaz sniženih vrijednosti CD 44 glikoproteina stanične membrane znojnih žlijezda na alopetičnim arealima, za koje se pretpostavlja da sudjeluju u regulaciji imunološkog odgovora na celularnom nivou, činjenice su, koje idu u prilog autoimunoj teoriji.

Najnovijim istraživanjima metodom monoklonskih antitijela dokazano je postojanje smanjene ekspresivnosti citokeratina 16 ( CK-16 ) u  folikulima dlaka na alopetičnim arealima kod alopecie areate. Kako je citokeratin, koji se u normalnim folikulima nalazi u unutrašnjem omotaču korjena dlake i dermalnoj papili, marker epitelijalne diferencijacije, otvoreno je i pitanje značaja poremećaja epitelijalne proliferacije tokom ciklusa rasta dlaka za etio-patogenezu alopecie areate.

Klinička slika

Za alopeciu areatu karakteristična je nagla pojava ograničenih kružnih i ovalnih alopetičnih areala različitog promjera. Broj ovih areala je različit, od jednog do više njih. Ukoliko se periferno šire, mogu zahvatiti veću površinu kapilicija. Ako postoji više alopetičnih areala koji se šire, može doći do njihovog međusobnog sastavljanja i formiranja većih alopetičnih areala nepravilnog oblika , ili rjeđe, do totalne alopecie koja se najčešće viđa na kapiliciju. Alopetični areal koji zahvaća okcipitalnu (potiljačnu ) regiju kapilicija  naziva se ofijazom (OPHYASIS ). Ofiaza se smatra klinički lošim prognostičkim znakom, jer često pokazuje tendenciju ka razvoju u totalnu alopeciu kod klasičnih oblika terapije, dok terapija Marbo preparatima rješava problem u 95 % slučajeva.

Iako se alopecia areata najčešće viđa na kapiliciju, može se razviti na bilo kojoj regiji kože: obrvama, trepavicama, bradi, brkovima, tijelu, rukama ili nogama, a izuzetno istovremeno na svim, što uzrokuje razvoj univerzalne alopecie ( alopecia universalis ).

Do spontanog popunjavanja ogoljelih areala može doći u roku od nekoliko mjeseci ili se nove promjene javljaju tokom 3 – 6 tjedana, a potom, ciklički, u različitim vremenskim intervalima.

Alopecia areata je često, obično benigno, kronično oboljenje kose čiji uzroci još uvijek nisu potpuno ispitani. Alopecia areata se može pojaviti bez prethodnog upozorenja, kod oba spola, u bilo kojoj starosnoj dobi, najčešće između 20-40 godine života. Karakterističan simptom je pojava jasno oivičenih mjesta, pečata, bez kose. Kod 60% oboljelih, oboljenje započinje u kapiliciju, pojavom polja promjera od oko 0.5mm-1cm na kome dlake potpuno nedostaju. Koža glave je nepromijenjene boje, a na rubovima oboljelog mjesta kosa se lako izvlači. Nakon pojave prvog oboljelog kruga, često slijede ostali, i spajaju se, formirajući veće površine bez kose.

Gubitak obrva i trepavica, čest je kod oboljelih, i može predstavljati jedini znak oboljenja. Nakon pojave početne promjene, oboljenje može poprimiti različit tok.

Ponovni rast kose može započeti na jednom, uz istovremenu progresiju na drugim mjestima. Dlaka je u početku tanka i slabo pigmentirana, a kasnije poprima uobičajenu debljinu i boju. Emocionalni stresni događaji često prethode pojavi novih, ili pogoršavaju već postojeće promjene kod oboljelih od a.a.

Izuzetak predstavljaju slučajevi u kojima emocionalni stres nastaje kao posljedica nastalih pečata.

Različita su mišljenja o uzrocima pojave ovog oboljenja. Većina stručnjaka smatra da je a.a. autoimuno oboljenje , kod kojeg genetski faktori značajno utječu na tok i prognozu oboljenja.

Da je alopecia areata autoimuno oboljenje ukazuje i njena značajno česta udruženost sa drugim autoimunskim bolestima.

Najveći broj slučajeva alopecie areate ima dobru prognozu. Kod klasičnih oblika postoje izgledi za spontani porast dlake koji bi se trebao pojaviti u prvih 6 mjeseci. Pravila ne postoje. Poznato je da u klasičnoj medicini ne postoji lijek koji bi doveo do trajnog izliječenja, s obzirom da su kod oboljelih prisutni različiti činioci, koji utječu na tok i prognozu bolesti, stoga je MARBO AKTIVATOR, u kombinaciji sa ostala dva Marbo preparata, jedinstven u svijetu preparat koji u vrlo visokom postotku vraća izgubljenu kosu, i to veoma jednostavnom upotrebom. Za razliku od suvremenih medicinskih preparata koji se koriste u ovu svrhu,sa brojnim neželjenim djelovanjima, kontraindikacijama i interakcijama sa drugim lijekovima, MARBO AKTIVATOR je potpuno siguran ( čak i za djecu ), netoksičan, ne reagira s drugim lijekovima i ne masti kosu.